Proizvode iz košnica konzumirale su civilizacije još od antičkih vremena, ali su njihova svojstva prepoznata tek prije nekoliko desetljeća.
Matična mliječ: To je supstanca koju luče hipofaringealne i mandibularne žlijezde pčela radilica kako bi isključivo hranile onu među njima koja će postati matica. Ta iznimna supstanca omogućuje matici 40 puta dulji životni vijek i iznenađujuću razinu plodnosti. Izuzetno brzi rast ličinke matice i njezina iznimna dugovječnost vrlo su rano pobudili znatiželju svih koji su je promatrali. Ključ te misterije leži u bisernoj mliječi kojom se isključivo hrani matica, od trenutka kad je u fazi ličinke.
Mliječ se koristi kao hrana za sve ličinke u koloniji, ali samo one koje su predodređene da budu matice primaju je cijeli život. Ta supstanca koju luče pčele radilice nazvana je, zbog njezine uporabe, matičnom mliječi ili „pčelinjim mlijekom”. Ima slatki i kiselkasti okus te želatinastu konzistenciju.
Kao dragocjeno blago prirode, ova gusta i homogena blijedo-žućkasta tekućina, bogata je visokim koncentracijama ključnih nutrijenata važnim za očuvanje zdravlja:
• vitamini D, A i C te B kompleks,
• minerali poput željeza, kalija i kalcija te brojni oligoelementi,
• prebiotici kao hrana za mikrobiom u probavnom sustavu,
• aminokiseline i složeni ugljikohidrati,
• peptid rojalizin – peptid s antibakterijskim djelovanjem,
• razni proteini te protein apalbumin-1 s dokazanim
imunostimulativnim djelovanjem,
• razni lipidi te nezasićena masna kiselina 10HDA, jedinstvena za matičnu mliječ, s
antibakterijskim, antioksidativnim i antitumorskih djelovanjem.
Iako se matična mliječ konzumirala u svim drevnim civilizacijama, njezina su svojstva utvrđena tek prije nekoliko desetljeća.
Sadržaj 10HDA u matičnoj mliječi znak je njezine kvalitete.
Propolis: Etimološki od grčke riječi „pro” = prije i „polis” = grad. Ova tvar upotrebljava se već 2.300 godina, a njezino glavno značenje je bogatstvo flavonoidima (obitelji polifenola). Smolastu tvar prikupljaju pčele radilice iz raznih biljaka ili kore oštećenih stabala, kada su nektar i pelud manje zastupljeni. Koristi se za premazivanje i učvršćivanje unutarnjih zidova košnice, učvršćivanje njezine strukture i zatvaranje otvora u košnici. Tako se pčelinja „kuća” štiti od vanjske agresije.
Antibakterijsko djelovanje propolisa pomaže u održavanju košnice zdravom. Kao takav, propolis je poznat kao „prirodna zaštita” košnice.
Med: Tekući i sladak, uljasti i mirisan, posebne osobine meda poznate su već tisućljećima. Med se proizvodi u aero-probavnom traktu pčela iz nektara cvijeća, koji one skupljaju, transformiraju i kombiniraju s vlastitim vlastitim tvarima te čuvaju u voštanim stanicama koje čine košnicu.
Med hrani pčele i pohranjuje se u košnici kako bi se koristio za vrijeme oskudice hrane.
Med je također složena tvar sastavljena od više od 180 elemenata. Uglavnom se sastoji od šećera, od kojih su najvažniji fruktoza (38 %) i glukoza (31 %), dva jednostavna šećera koja ne zahtijevaju probavljanje prije apsorpcije, a tijelo ih lako i izravno asimilira. Osim toga, postoji niz manjih sastojaka, uključujući fenolne kiseline i flavonoide, enzime glukoza-oksidazu i katalazu, askorbinsku kiselinu, karotenoide, organske kiseline, aminokiseline, proteine i α-tokoferol i više od 30 mineralnih elemenata (kalcij, natrij, magnezij, kalij, bakar, mangan, klor itd.).
Za proizvodnju 500 g teglice meda, pčele moraju otići na više od 17.000 putovanja i posjetiti 8.700.000 cvjetova.
